Dragi osmaši,

​

svi smo već prošli sedam godina osnovne škole i pred nama je još samo jedna. Ta jedna godina čini se kao neočekivan kraj nečemu za što smo mislili da nikada neće završiti. Još je gore što će se ta godina brzo svesti na tjedan, jedan dan i na kraju će ostati samo posljednje zvono. Zvono koje će označiti završetak jednog dijela života, osam dugih, a tako kratkih godina. Koliko god mislili da imamo još vremena, to će vrijeme brzo doći. Hodnici kojima smo hodali dok su nam torbe bile veće od nas samih, pripast će novoj generaciji prvaša pa drugaša, trećaša… sve dok se i oni ne nađu na našem mjestu. Nastavnici će ostati, s njima i sjećanje koje će povremeno oživljavati na novim licima nekih drugih učenika. Odrasli će reći kako je to samo dio odrastanja i možda nas uvjeravati da dramatiziramo. Hoćemo li mi zvučati ovako za tridesetak godina? Zar će nam odvajanje od dvadeset lica, dvadeset osoba među kojima su i oni koji su nam bili najbolji prijatelji u jednom trenutku postati nevažno? Naravno da neće! To su ljudi s kojima smo odrasli, s kojima su nam ispadali mliječni zubi i s kojima smo živjeli burne dane puberteta. Naravno, tko kaže da neće biti boljih prijatelja? Kako bismo mogli zamisliti nekoga boljeg u ovom trenutku? Imamo se pravo žaliti! Zajedno smo proveli veliki dio svoga života, vedre i tmurne dane. Odrasli će opet reći da život ide dalje. Uh, kako sam se smijao dobro poznatoj rečenici: „Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“. Priznajem da mi više nije smiješno. Sjećam se i onih šala učionica-mučionica i bezazlenog cerekanja koje je slijedilo. Mogu se samo zahvaliti svojim prijateljima što su mi uljepšali život. Zanimljivo da, iako smo samo jedna od niza generacija koja je sjedila u školskim klupama u Splitu 3, ipak smatramo da smo baš mi posebna generacija! Naravno, da jesmo! Mi smo oni koji pomiču svijet prema sutra pa ne trebamo dati da nas osjećaji sputavaju. Hrabro gledamo prema naprijed. Siguran sam da će u budućnosti netko drugi sjediti za svojim stolom i pisati isto pismo, zvonit će zvono kakvo je prije mnogo godina zvonilo i mojim roditeljima.

​

Pozdrav 8. b razredu i svim osmašima,

Split, 15. siječnja 2018. Ivor Škaro