Prije mnogo godina, daleko od grada Splita, daleko od ljudi, nastalo je divlje odlagalište, deponij smeća koji zovemo Karepovac. To je jedino odlagalište na koje se dugo vremena dovozi otpad grada i okolice. Godine su prolazile, grad se širio, naseljavao pa je i smeća danas sve više. Stvorilo se brdo smeća i brdo problema. U posljednji trenutak počela je briga oko odlagališta. Sanacija je krenula s velikim zakašnjenjem. Ljudi trpe nepodnošljiv smrad. Svi se pitaju koliko to utječe na zdravlje ljudi? Je li krivac nebriga, politika, novac? Mi- građani? Tko uopće može odgovoriti na to pitanje? Split se guši u smradu i panici. Zabrinute građane još više uznemiravaju razni komentari koji se šire brzinom munje. Mjere li se svi parametri u zraku i vodi?  Voda je dodatni problem. Kakva nam je kvaliteta zraka koji udišemo, što se događa s vodom, je li i izvor Jadra onečišćen? Kako stati na kraj problemu odlaganja smeća? Pitanja su koja muče stanovnike grada Splita koji svi toliko volimo.

U trgovinama su često opustošene police s vodom, ljudi užurbano hodaju s maskama ili šalovima na licu. Jednostavno je - Split smrdi. Voljeli bismo znati hoće li ta prekasno započeta sanacija donijeti čisti zrak i sigurnost gradu. Žalosno je što se dogodilo našem voljenom gradu. Uskoro stižu i turisti koji hrle u sve većem broju. Grad živi od turizma, svi se brinu hoće li to utjecati na turističku sezonu? Obećali su nam više zelenih otoka, reciklažnih dvorišta, a i čistu vodu i ubrzanu sanaciju. Karepovac će postati veliko zeleno brdo prekriveno travom, a mi zadovoljni građani najljepšeg grada na svijetu. Nadamo se da to nisu prazna obećanja, već budućnost koju svi s nestrpljenjem očekujemo.

Nemojmo misliti kako je odgovornost na političarima i nekome drugome. Odgovornost je na nama.  Osvijestimo se pa pomozimo i mi našem gradu. Odvajajmo otpad, primjereno ga odlažimo, tako pridonesimo stvaranju čišćeg svijeta oko sebe. 

U Europi je gospodarenje otpadom na prvom mjestu dok smo mi na začelju. Dosadašnje odlaganje otpada na otvoreno odlagalište bez ikakve obrade najgori je način zbrinjavanja otpada, a k tome najviše šteti tlu, vodi, zraku i našem zdravlju. Taj ekološki i zdravstveni problem Europljani su prepoznali i već dugi niz godina uspješno upravljaju otpadom i sprječavaju njegovo nekontrolirano nagomilavanje. Najrazvijenije zemlje odlažu na odlagalište samo 1% otpada, a 99% se primjereno uništava da ne zagađuje okoliš. Reciklira se, spaljuje i kompostira. Primjer su Austrija, Njemačka i Švicarska. Austrija od 1989. godine provodi uspješno gospodarenje otpadom i uzor je mnogim državama. Svi se disciplinirano ponašaju. Razvrstavanje smeća dio je njihovog svakodnevnog života. Edukaciju započinju od najmlađe dobi jer vrijednosti se uče tijekom cijeloga života. Javnost stalno upozoravaju da to što rade, rade za svoje osobno dobro i zdravi okoliš u kojem žive.

Naša zemlja ima jako puno toga za učiniti da bi se u gospodarenju i preradi otpada približila prosjeku Europske Unije. Prema definiciji o otpadu iz 21. stoljeća od velike je važnosti pravilno prikupiti, rasporediti i preraditi odvojeno prikupljene materijale na način koji neće ugroziti potrebe budućih generacija. Javnost treba sudjelovati, ali treba biti motivirana i informirana da aktivno sudjeljuje u izbjegavanju proizvodnje otpada i displiniranom razvrstavanju.

Zemlja je naš izvor života, iz nje crpimo vodu, ona nas hrani i ona nam omogućava da dišemo. Neodgovornim ponašanjem prema otpadu ugrožavamo okoliš i na taj način indirektno ugrožavamo sebe. Nemojmo dopustiti da nas guši otpad. Osvijestimo se i počnimo ozbiljno i odgovorno mijenjati stav prema otpadu. To je uspjelo u EU i mnogim zemljama svijeta, trebalo bi uspjeti i kod nas.